Yamaha korporacija kako danas znamo, nastala je prije više od sto godina. Primarna djelatnost bila joj je proizvodnja glazbenih instrumenata, malih orgulja, pijanina i klavira. U ovom tekstu pročitajte kako je Yamaha postala svjetski poznata firma motocikala i koji su je modeli proslavili.
NIPPON Gakki Co. koja je kasnije prekrštena u Yamaha osnovao je 1890 Torakusu Yamaha.

Kao što je rečeno u uvodu tvrtka od osnivanja bavila se proizvodnjom glazbenih instrumenata. Počeli su s malim orguljama i klavirima, a danas su jedan od najvećih proizvođača opreme za glazbenike na svijetu. Ako ste se nekad zapitali što znači logo na spremnicima Yamahinih motora, u pitanju su 3 u križ postavljene zvučne vilice. Baš zahvaljujući proizvodnji tih vilica i dijelova za klavir, majstori u Yamahi stekli su veliko iskustvo u radu s metalima i raznim kovinama. To iskustvo u kombinaciji s onim stečenim u II svjetskom ratu kao i velika potražnja za jeftinim prijevoznim sredstvima dovelo je do toga da Yamaha započne proizvodnju motocikala.
Prva Yamaha iz tvornice izašla je davne 1955 godine. U pitanju je model YA-1.

Za razliku od prvjenaca ostalih japanskih proizvođača ovaj motor je bio dosta ozbiljniji, vjerojatno zato što je bio kopija DKW-a. Pokretao ga je dvotaktni agregat od 123ccm sa cijelih 5,6 ks i 9,4 Nm okretnog momenta.Važno je napomenuti da je ovo bio "pravi" motocikl, da nije koristio "ramu" bicikla. Naravno, ovako dobar motor pratila je i velika cijena: u vrijeme kada je plaća fakultetski obrazovanog muškarca bila nešto ispod 11000 jena, YA-1 je koštao cijelih 138000 jena. Njegov nasljednik, Yc-1 bio je za stupanj bolji: zahvaljujući motoru od 174ccm snaga mu je povećana na čak 10,3 ks. Osim veće snage, motor je bio izuzetnog izgleda dok je cijena skočila na 145000 jena.

YD-1 koji se pojavio sljedeće godine također je bio za to vrijeme izuzetan motor. I njegov najveći adut bio je agregat, prvi Yamahin dvocilindraš od 247ccm snage 14,7 konja. Prvi uzorci na USA tržištu prodani su 1958 godine.
Od 1959 godine proizvodila se i sportska inačica ovog modela, YDS-1, čija je snaga bila cijelih 20ks, a bio je opremljen i prvim 5-stupanjskim mjenjačem domaće proizvodnje. U prodaji se mogao naći i kit za preradu u cross Motocikl.

Prvi moped, MF-1 i SC-1 predstavljeni su 1960 godine.

MF-1 je pravljen što jednostavnije, jeftinije i ekonomičnije, dok je model SC-1 bio ozbiljan Maxi Scooter. Iz motora zapremine 173 ccm razvijao je 10,3 ks i imao mjenjač sa dva stupnja prijenosa. Početkom 60-ih, pomognuti od strane države proizvođači motocikala počeli su značajnije izvoziti veći broj motora.1962 godine Yamaha je izvezla oko 12000 primjeraka, a samo dvije godine kasnije čak 87000. Do 1965 proizvodnja je skočila na 244000 motora godišnje od kojih je pola išlo u inozemstvo.
Od novih motocikala 1963 predstavljen je YG-1 (6,3 ks iz 75ccm) koji je kombinirao dobre performanse sa velikom pouzdanošću.

Dvije godine kasnije usljedio je i popularni U5 MATE

direktan konkurent Hondi CUB.

Na njemu je premijerno predstavljen sustav zadužen za pravljenje mješavine, i automatska spojka u Yamahinoj izvedbi. Motor zapremine 50ccm razvijao je 4,5 ks. Iste godine predstavljen je i jedan model koji je bio omiljen među sportski nastrojenim vozačima, AT90.

Zahvaljujući motoru koji se vrte do visokih okretaja i sustavu "autopodmazivanja" pružao je dobre performanse (8,2 ks), a pritom se rijetko kvario.
Naredne godine predstavljen je jedan model iz "supersportske" serije, YDS-3.

To je bio prvi Yamahin Tvin sa automatskim podmazivanjem, a kao i ostali modeli koje je krasio taj sustav pokazao se vrlo kvalitetnim. Njegov motor je iz 246ccm razvijao 26 ks, a značajna novina bio je i zadnji amortizer sa tri stupnja podešenja. Prva Yamahina tvornica izvan Japana otvorena je 1966 godine, u Sijamu i trebao je snabdijevati jugoistočnu Aziju. Godinu dana nakon otvaranja godišnja proizvodnja motocikala premašila je 406000. Yamaha je počela proizvoditi četvorotaktne motore velike zapremine koje je Toyota ugrađivala u svoje automobile. Iskustvo koje su majstori stekli pri konstruiranju agregata za Toyotu dosta će im pomoći kada započnu proizvodnju četvorotaktnih motocikala. Još jedan Twin zapremine 350ccm pojavio se 1967, a prvi Yamahin enduro, DT-1 godinu kasnije.

Imao je motor zapremine 246ccm (18,5 ks) i najveći hod prednje vilice od svih japanskih motocikala. 1969 godine Yamaha je izgradila svoju trkaću stazu u mjestu Iwata.
Prvi Yamahin četvorotaktni motor, XS1 predstavljen je 1970.

Pokretao ga je paralelni Twin, zapremine 653ccm koji je razvijao 53ks i 54Nm okretnog momenta. Iako je bio Yamahin prvijenac bio je odlično strukturiran i dobro se pokazao. Iste godine Yamaha je predstavila i jedan mali enduro, FT-1

sa motorom od 49ccm (4ks) kao znak da neće zapostaviti dvotaktne motore. Još jedan četvorotaktni model, TX750 predstavljen je 1972.

Njegov motor je imao zapreminu od 743ccm, a razvijao je 63ks i oko 64Nm okretnog momenta.
Yamaha je odlučila da dvotaktne motore ubuduće proizvodi u manjim kubikažama, do 400ccm, pa je te godine počela prodaja endura DT360 sa dvotaktnim motorom od 351ccm (32ks).

Godine 1973. godišnja proizvodnja Yamahe premašila je milijun motocikala, i tada se uključila u utrku za najvećeg svjetskog proizvođača, u kojoj je vodila Honda sa još nedostižnih 1836000. Te godine pojavilo se i dosta novih modela od kojih se neki proizvode od ranije, samo sa većom ili manjom zapreminom motora, od potpuno novih tu su: LB50

, mali gradski motor s automatskim mijenjačem TY250J, civilna verzija natjecateljskog izuzetno dobrog modela TY250
, i TX500; još jedna Yamaha sa 4t agregatom, ali ovoga puta DOHC sa 4 ventila koja je izbacivala prilično dobrih 48ks.

Još jedan kross motocikl, TT500 pojavio se 1975 godine, a 1976 počela je proizvodnja i njegove civilne verzije (XT500)


kao i prve Yamahe sa trocilindričnim motorom, GX750.

Njen agregat je iz 747ccm razvijao 60ks i finalni prijenos bio je povjeren kardanu. Sljedeće godine počela je prodaja poboljšanog modela čija je snaga povećana na 67ks.1977 pojavila se prodaja još dva modela, skutera S50

koji je bio vrlo popularan jer je bio lagan za vožnju poput bicikla i nasuprot njemu, div XS1100

prvaYamaha sa četvorocilindričnim agregatom zapremine 1102ccm koji je razvijao čak 95ks.
Do kraja 70-ih predstavljeno je još nekoliko modela: SR500

koji je koristio motor iz XT500 prilagođen za cestovnu uporabu, XS650

sa Twin od 653ccm i 51ks koji je bio konkurencija američkim čoperima, kao i veoma limitirana serija modela TZ750

koji je bio vrhunac Yamahine takmičarske ponude i koji je 1974 vozio Kenny Roberts. O tome koliko je ovaj motor bio brutalan najbolje govori činjenica da je jedan od najvećih problema u prilagođavanju za cestovnu uporabu bila - buka! Tadašnja granica je bila 82dB (na 80% gasa u drugoj brzini) a TZ je izbacio čak 106dB! Nastavak u priči o malim gradskim motorima je MA50

, sa cjevastim okvirom sličnim rami bicikla koji se na tržištu pojavio 1979 godine.
RZ250 koji je bio razvijen na bazi TZ250 pojavio se 1980 godine.

Imao je izuzetno jak dvotaktni Twin koji je razvijao 140ks po litri zapremine. Agregat RZ250 raspolagao je sa 247ccm, pa je njegova snaga bila 35ks. Zajedno sa njim, predstavljen je i XT250

, enduro sa jednocilindričnim motorom od 249ccm koji je razvijao 21ks, bio prilično lagan (114kg). Iste godine predstavljen je i začetnik XJ klase, XJ400.

Postao je vrlo popularan, vjerovatno zbog dobrog i jakog motora (398ccm, 45ks), a sljedeće godine dobio je nasljednika XJ400D, koji se neznatno razlikovao po izgledu i po „auspusima“ 4 u 4. Zajedno s D verzijom predstavljen je i veći XJ sa motorom od 750ccm i 70ks.

Još jedan novitet iz te godine je XV750 Special

koga krasi prvi Yamahin V-Twin, i to zapremine 748ccm sa cilindrima pod kutom od 75 °, kardanski prijenos i lijep izgled. Zahvaljujući svojim adutima bio je veoma popularan izvan Japana, najviše u Americi i Europi.
1982 godine predstavljena su dva skutera, veliki XC180 Sygnus

sa 4t motorom od 171ccm i 15ks i jedan model koji bi nam danas dobro došao, T50 Town Mate.

Zašto bi nam skuter iz 1982 dobro došao? Zato što je njegov četvorotaktni motor od 49ccm mogao trošiti (po tvorničkim podatcima) nevjerojatnih 0.625l goriva na 100km. Nasuprot njemu, pojavio se XJ650 Turbo,

koji je razvijao 90ks i XJ750D.

Ta dva modela imala su full sportski oklop koji je zbog što bolje aerodinamike razvijan u zračnom tunelu. Yamahin adut u klasi kojom je vladao Gold Wing predstavljen je 1983 godine. Zvao se XVZ1200D Venture Royale,

i mora se priznati da je, sudeći bar po izgledu bio dostojan titule cestovne krstarice. Njegov V-4 agregat zapremine 1198ccm bio je do tada najveći i jedan od najjačih (97ks) koji je izašao iz ove tvornice. Interesantna novotarija na ovom modelu bilo je ogibljenje koje se moglo prilagoditi uz pomoć putnog računala.
1984 pojavilo se nekoliko modela koji su po mnogo čemu bili posebni: enduro DT200,

veoma sličan natjecateljskim YZ modelima, prilagođen civilnoj uporabi sa 2t motorom koji je uz pomoć YPVS (ventil u ispuhu) sustava iz 195ccm razvijao 30 ks i bio opremljen prednjim diskom kočnice, FZ400R

također replika natjecateljskog FZR400 koji te godine u Japanu trijumfira u svim mogućim prvenstvima kao i RZV500

koji je bio prvi motor na svijetu sa dvotaktnim v4 motorom. Iz svojih 499ccm razvijao je 64ks. Od onih "običnih" tu je FJ1100

koji je raspolagao sa ogromnih 125 konja, i svojim dimenzijama mamio poglede, kao i prvi V-max

sa v4 motorom zapremine 1198ccm koji je razvijao nevjerojatnih 135ks uz 120Nm obrtnog momenta.
U 1985 Yamaha je ušla sa još nekoliko novosti - kao što su enduro XT225 Serow

koji nudi performanse slične 250-icama i težinom i upravljivošću bliskima 200-icama; brzo je osvojio naklonosti vozača. Iste godine predstavljene su i dvije 250-ice slične natjecateljskim modelima, TZR250

sa dvotaktnim Twin-om zapremine 249ccm koji je razvijao 45ks i FZ250 Phaser

čiji je četvorotaktni motor od 249ccm razvijao istu snagu kao TZR250, cijelih 45ks! Uz njega je predstavljen i velik FZ750
, moćna mašina sa prvim agregatom sa 5 ventila po cilindru. Kod ova dva FZ modela prvi put se spominje koncept Genesis.
Do kraja 80ih predstavljeni su još YSR50;

mali sportaš koji je iz 50ccm radne zapremine izvlačio 7 konjskih snaga i jedan od najboljh Yamahinih R-ova do tada, FZR750R

koji, kao i ostali ima mnogo detalja posuđenih direktno sa motocikala za put. Njegova "redna četvorka" zapremine 749ccm je uz pomoć EXUP ventila razvijala 77ks. Od novosti početkom 90-ih izdvajaju se enduro TDR125,

veliki tureri FJ1200

GTS1000,

koji je bio drugačiji od do tada aktualnih, veći i bolje opremljen.
Od sportskih modela tu su nove FZR-ke sa motorima od 600ccm (91ks)


i 1000ccm (145ks)



kao i veliki enduro TDM850

čiji je Tvin zapremine 849ccm razvijao 77ks. 1992 godine predstavljen je novi XJ600 Diversion

, koji je sa svojih 61ks zadovoljavao prosječnog vozača i prvi Virago, XV750

naravno s V-Twin motorom pod kutem od 75 °.
Najznačajnija novost u 1993 bio je novi sportski model, YZF750R

koji je polako potiskivao FZR modele koji su počeli zastarjevati. Njegov agregat je bio redni sa 4 cilindra, a iz 749ccm zapremine razvijao je 125ks. U narednih nekoliko godina proizvode se uglavnom isti modeli, uz promjene u kubikaži koje se događaju skoro svake godine. Od novosti se izdvajaju ogromni XVZ 1300 Royal Star

, Majesty 250

prvi Maxi Scooter nakon dužeg vremena i sportaši YZF 600 Thundercat

te YZF 1000R Thunderace.

Veoma značajne godine za Yamahu a tako i za kompletni svjetski motociklizam su 1998 i 1999 kada su se pojavile YZF-R6

i YZF-R1

dva sportska modela koja se i danas bore za prevlast u klasi 600 tj. 1000ccm...........